Nove nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i Hrvati kao nacionalna manjina u novonastalim državama raspadom SFRJ
Znanstvena knjiga: posebno izdanje Zbornika s međunarodnog znanstveno-stručnog skupa Migracije i identiteti: kultura, ekonomija, država u organizaciji Instituta za migracije i narodnosti, Zagreb, 2018
Autor: Mato Arlović
Izdavač: IMIN
Godina izdanja: 2020.
Opseg: 118 str.
Format: 24 cm
Uvez: meki
ISBN: 978-953-6028-5
Cijena: 13,27 € (100kn)
Opis
Raspadom bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) dijelovi njezinih bivših konstitutivnih naroda ostali su izvan svojih matičnih republika koje su je tvorile. U novim državama koje su nastale osamostaljenjem republika oni više nisu mogli imati status konstitutivnog naroda koji su imali u SFRJ. U Republici Hrvatskoj njima je novim ustavnim aktima utvrđen status nacionalne manjine. Sve nacionalne manjine, osim srpske, prihvatile su taj status. Nažalost, srpska nacionalna manjina bila je pod političkim utjecajem velikosrpske politike. Za velikosrpsku politiku bila je to osnova da manipulirajući potakne srpsku nacionalnu manjinu na pobunu protiv Republike Hrvatske i s drugim činiteljima protiv nje pokrene agresivni rat s ciljem ostvarenja secesije od Hrvatske te da se s dijelom njezinog teritorija pripoji tzv. Velikoj Srbiji kao novoj državnoj tvorevini u kojoj žive svi Srbi.
Velikosrpska politika doživjela je poraz u Domovinskom ratu te u dokumentima koje je donijela međunarodna zajednica. Naime, u njima je međunarodna zajednica neupitno po- tvrdila da Srbi u Hrvatskoj nakon njezinog osamostaljenja mogu biti samo nacionalna manji- na, a da su republičke granice bivših socijalističkih republika njihove državne granice koje se mogu mijenjati samo dogovorom. Unatoč tome i dan-danas neki predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj zajedno s predstavnicima velikosrpske poražene politike provode politiku zahtijevanja da Srbi u svim novonastalim državama imaju status konstitutivnog na- roda sa svim pravima koja iz takvog statusa proizlaze. Istovremeno, pripadnicima hrvatskog naroda koji žive u Srbiji nisu htjeli priznati ni prava nacionalne manjine. Takav status ne žele priznati ni dijelovima drugih bivših konstitutivnih naroda bivše države koji žive kod njih. Ovaj stav temelje na konceptu novih nacionalnih manjina koje nisu mogle steći status nacionalnih manjina, a time ni prava koja im iz tog statusa proizlaze. Takav stav, bilo po toj osnovi ili po osnovi tzv. autohtonih nacionalnih manjina, s istim učinkom po Hrvate i pripadnike dijelova drugih konstitutivnih naroda slijede i druge novonastale države nastale raspadom bivše SFRJ, sve do potpisivanja posebnih sporazuma između njih i RH, i/ili do nastupanja novih ustavnopravnih situacija u prvom desetljeću 21. stoljeća. Navedeni stavovi i ustavnopravna praksa, po mišljenju autora ovog teksta, nije imala niti može imati uporište u međunarodnim dokumentima koji uređuju zaštitu nacionalnih manjina. Napose ga nemaju u Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina.
Obrađujući predloženu temu u ovom radu prikazat ću u osnovnom sadržaju kakav status imaju Hrvati u pojedinim novonastalim državama i obratno – koji status dijelovi konstitutivnog naroda tih država koji žive u Hrvatskoj imaju u njoj. Pored tog, ukazat ću da po međunarodnom pravu ne postoji pravno utemeljenje za razlikovanje nacionalnih manjina po kriteriju novih i/ili autohtonih nacionalnih manjina. Sukladno tome pokušat ću dokazati da se ovi kriteriji koriste ne radi uređivanja prava i zaštite nacionalnih manjina, već da bi se nekima od njih (najčešće većini), suprotno Okvirnoj konvenciji, ta prava i zaštita uskratila.
SADRŽAJ
I. Uvod
II. Republika Hrvatska
III. Bosna i Hercegovina
IV. Republika Crna Gora
V. Republika Kosovo
VI. Republika Sjeverna Makedonija
VII. Republika Slovenija
VIII. Republika Srbija
1. Osvrt na položaj Hrvata u Republici Srbiji za vrijeme Miloševićevog režima
2. Hrvati u Republici Srbiji nakon pada Miloševićevog režima – osvrt
IX. Zaključak
X. Prilozi
XI. Literatura