Autori: Radovan Tadej, Vjekoslava Jurdana
Izdavač: Institut za migracije i narodnosti, Katedra Čakavskog sabora „Bakarskoga kraja“
Ovom monografijom kao kritičkim izdanjem djela prema izvorniku te s dokumentarnim prilozima i znanstvenom raspravom objavljuje se Životopis Pavla Vidasa (1858. – 1928.) koji je tijekom svojega života, kao siromašni emigrant iz Hreljina u Hrvatskom primorju, putovao cijelim svijetom. Vrativši se u zavičaj, napisao je opsežan Životopis u kojem je detaljno i autentično opisao svoja putovanja. Upravo činjenica da je pisao o svojem životu i putovanjima, čini ga iznimnom pojavom među hrvatskim iseljenicima koji su odlazili u daleki svijet u potragu za poslom i zaradom.
Istraživši izvornu i opsežnu memoarističku građu koju je Pavao Vidas zapisao u velikoj bilježnici s naslovom Faktum Sve, Radovan Tadej priredio je cjelovit tekst Vidasova Životopisa. U popratnim prilozima prikazao je i dulju epsku pjesmu koju je napisao Pavao Vidas kao i njegov kraći prozni dodatak. Nadalje, (re)konstruirao je rodoslovni slijed Vidasove obitelji, popisao je hrvatske iseljenike koje je Vidas susretao i spomenuo u svojem rukopisu, te prikazao odabrane fotografije iz arhive obitelji Vidas.
Sa stanovišta književne teorije, književne povijesti, kao i u okviru sociologijskih istraživanja o fenomenu hrvatske odselidbe tekst Pavla Vidasa analizirala je u opsežnoj studiji Vjekoslava Jurdana. Ponajprije, ukazala je u kojoj mjeri Pavao Vidas izravno svjedoči o načinima, putevima i ciljevima hrvatske odselidbe. Zatim je u Vidasovu svjedočenju uočila snažnu i višeslojnu prisutnost elemenata književnoumjetničkog oblikovanja. Pristupila je dubinskoj interpretativnoj analizi kojom je potvrdila, da ne samo što Pavao Vidas dokumentira svoju životnu (is)povijest, već on i pripovijeda u obliku književnoumjetnički strukturirane naracije.
Kao autentičan svjedok, Pavao Vidas pripovijeda o povijesnim, političkim, društvenim, ekonomskim i kulturnim prilikama, okolnostima i događajima u onodobnom hrvatskom društvu, kao i u Europi, Australiji, Južnoj Americi, Sjevernoj Americi te Južnoj Africi. U ovom izdanju autori su nastojali pokazati kojim načinima Pavao Vidas opisuje tu zanimljivu i složenu sliku svojega vremena i (ne)prilika koje je proživio diljem svijeta. Htjeli su ukazati na širinu Vidasove perspektive koja otkriva povijesne temelje (post)modernističke pokretljivosti i aktualne globalističke civilizacije.
RECENZIJE
Monografiju su recenzirala tri recenzenta. Evo, izvadaka iz recenzija:
Autorska znanstvena knjiga pod radnim naslovom Putovima Pavla Vidasa: O životu, putovanju i pisanju jednog iseljenika kompleksno je djelo dvoje suvremenih autora Vjekoslave Jurdane i Radovana Tadeja u sklopu koje je priređeno kritičko izdanje Životopisa Pavla Vidasa. Svojim sadržajem i kvalitetno odabranim slikovnim prilozima izvorne povijesne građe relevantan je znanstveni i stručni doprinos poznavanju, razumijevanju i vrednovanju jednog slabije istraženog segmenta hrvatske književne i kulturne povijesti. Priređivanjem za tisak cjelovite izvorne autorove rukopisne građe, stare stotinu i dvadeset godina, koja je samo djelomično bila objavljena u Johannesburgu 1985. godine, autorski je dvojac Jurdana – Tadej učinio dostupnim suvremenom čitateljstvu, a posebno budućim istraživačima ovog segmenta hrvatske književnosti, vrijedan kulturnopovijesni dokument i književni spomenik.
Konceptualizacija kritičkog izdanja rukopisa Pavla Vidasa koja uključuje dokumenarne priloge i znanstvenu raspravu o tekstu čini kritički pripremljen rukopis interesantnim široj stručnoj publici. Osobiti je doprinos završne studije Vjekoslave Jurdane, koja je i opsegom i sadržajem samostalna autorska studija, no povezano s ostalim objavljenim segmentima izdanja čini jedinstvenu cjelinu.
Djelo pridonosi proučavanju korpusa hrvatske književnosti, a posebno žanrova putopisa i autobiografske proze. Priređeno izdanje donosi izvorni autorski tekst putopisa Pavla Vidasa uz njegovu sustavnu kulturnu, povijesnu i književnopovijesnu kontekstualizaciju i komparaciju sa sličnim primjerima hrvatske književnosti. Studija interdisciplinarno pristupa vrijednom, a nedostatno poznatom tekstu i pruža njegovu znanstvenu deskripciju i valorizaciju. Takav koncept pripremljene monografije relevantan je iz književnopovijesne, književnoteorijske, historiografske i kulturološke perspektive.
prof. dr. sc. Estela Banov, Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci
Radi se o višeslojnoj publikaciji koja po prvi put pred hrvatsku javnost donosi integralni rukopis životopisa Pavla Vidasa, emigranta iz Hreljina, koji krajem 19. i početkom 20. st. ispisuje opsežnu rukopisnu građu autobiografske i putopisne prirode, tematizirajući svoj život hrvatskog iseljenika. Svu nabrojenu građu monografija prikazuje u kontekstu bogate i burne, složene povijesti iseljeništva na području Hreljina i Hrvatskog primorja.
Monografiji „Putovima Pavla Vidasa“ prethode tri znanstvena rada ovog autorskog dvojca, koja s njome dijele osnovnu problematiku povezanu uz fenomen hrvatske iselidbe. Usustavljivanju ovakvog prikaza, dakle, prethode znanstvena istraživanja te različita i dragocjena iskustva dvoje autora kojima će u monografiji, uz znanstveno iskustvo, povezati i svoja iskustva književnika.
Fenomen iseljeništva unutar korpusa hrvatske književnosti izrazito je zanimljivo područje, no ono se u hrvatskomu znanstvenoistraživačkom književnoteorijskom smislu, publicistički i kritički zasad marginalno tematizira. Osim navedene znanstvene problematizacije nedovoljno istražene građe koncepta hrvatskog iseljeništva, doprinos je ove monografije tim više što frekventnom području ove književnoteorijske problematike prilazi s dvaju gledišta. Fenomen iseljeništva proučava s gledišta teorije diskurzivnih književnoznanstvenih područja i polazi od istraživanja autobiografske i putopisne građe, te uže, sagledavajući problematiku njena književnopoetski intoniranog, estetičkog iskaza, ali i s gledišta povijesno-sociološkog, o smislu dokumentarističkog i povijesnoprovjerljivog pristupa individualiziranom iskazu svjedoka vremena. Ovom monografijom autori su ponudili smjernice za daljnja istraživanja problematike iseljeništva, koja je, čini se, neodvojiva od same književnosti.
Knjiga donosi vrijedan znanstveni doprinos nekolikim razinama povijesti i teorije književnosti, kao i književnoj kroatistici, budući da podastire mnoga njezina nepoznata područja, a autori u elaboraciji stavova suvereno vladaju deskripcijom teme i razinama njezinih struktura.
doc. dr. sc. Sanja Grakalić Plenković, Veleučilište u Rijeci
Projektni poduhvat objelodanjenja životopisa hrvatskog devetnaestostoljetnog iseljenika Pavla Vidasa autora Radovana Tadeja i autorice Vjekoslave Jurdane predstavlja nešto značajno na više razina. Prva se tiče emigrantske književnosti koja se proučava sa raznih književnih aspekata, druga je tiskanje rukopisa u izvornoj verziji sa slikama, treća ukazivanje na njegovu genezu, a četvrta ljudski angažman u tiskanju ovog rukopisa i pisanja o njemu na način koji nadilazi puko ukoričenje dobiveno po nečijoj zadaći. Hrvatska emigrantska književnost nudi različite rukavce, a u ovom se djelu bogati jednom autobiografijom koja je po koječemu specifična. Radovan Tadej u uvodnom dijelu iznosi biografske podatke o Pavlu Vidasu te sumarno govori o genezi i recepciji njegova Životopisa, dok Vjekoslava Jurdana u opsežnoj studiji na kraju otkriva specifičnosti ovog teksta. Kontekstualizirajući Vidasovo djelo u hrvatsku putopisnu, emigrantsku i modernističku književnost, Vjekoslava Jurdana postavila je visoki cilj istraživanja i perom pedantne književne povjesničarke situirala jednog manje poznatog autora u cjelinu nacionalne književnosti. U teorijskom smislu kreće se u širokom luku od naratologije, genologije i teorije autobiografije do sadržajne, semiotičke i stilističke analize pojedinih fenomena. Sumirati književnoteorijska i književnopovijesna saznanja u jednoj studiji polazi za rukom samo vrsnim književnim i akademskim poslenicima. Trud dvaju autora i mukotrpan rad na rukopisu urodili su plodom značajnim ne samo za hrvatsku nacionalnu filologiju, već i hrvatsku kulturu.
dr. sc. Tin Lemac, znanstveni suradnik, neovisni istraživač, Zagreb
O AUTORIMA
Radovan Tadej rođen 1956. godine u Zlobinu, pravnik je po naobrazbi, a književnik i publicist po vokaciji. Njegov rodni kraj, njegova povijest, ljudi i običaji, jezik kojim govore ili jezik kojim su govorili, izvorište je i nadahnuće njegovog umjetničkog senzibiliteta i znanstvenog interesa. Objavljuje članke, zapise, studije i pjesme u periodici, tiskao je do sada sedam zasebnih pjesničkih zbirki, a zastupljen je u niz pjesničkih pregleda i antologija. Autor je niza publicističkih i stručnih djela u kojima obrađuje prekomorsku emigraciju iz svojega rodnoga mjesta i Hrvatskoga primorja.
Iseljavanje iz Zlobina (povijesno-sociološka studija) vlastita naklada, Zlobin 1995. godine;
U potrazi za izgubljenim Zlobinjarima – Zlobinski iseljenički čeljadopis: Prilozi istraživanju prekomorskog iseljavanja iz jednog malenog mjesta u zaleđu Hrvatskog primorja, Bakarski zbornik V, Bakar, 1999. godine;
In Search of the Lost People of Zlobin (povijesna studija na engleskom jeziku) prvo izdanje, vlastita naklada, Zlobin, 1999. godine;
In Search of the Lost People of Zlobin – Research on Overseas Emigration from a Croatian Village on the Adriatic Coast (povijesna studija na engleskom jeziku) drugo izdanje, naklada Finatrade&tours d. o. o. Rijeka, 2006. godine;
Priče iz zlobinske starine – prilozi za upoznavanje najstarije prošlosti našega mjesta, četrdeset povijesnih priča objavljenih povodom 170. obljetnice zlobinske župe, Naklada Kvarner d. o. o, Zlobin – Rijeka, 2014. godine.
Prema njegovu scenariju snimljen je 1995. godine, u koprodukciju Istra-filma i HTV-a, dokumentarni film o Josipu Marohniću, rodom iz Hreljina, prvaku hrvatske iseljeničke zajednice u SAD-u s početka 20. stoljeća.
Vjekoslava Jurdana rođena je 1967. godine u Rijeci gdje je završila studij južnoslavenskih jezika i književnosti. Ondje je i doktorirala s tezom o ulozi povijesti i prostora u opusu Drage Gervaisa. Permanentno objavljuje znanstvene i stručne tekstove s područja teorije i povijesti književnosti te eseje i prikaze raznolike tematike. Sveučilišna je profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Objavila je tri opsežne znanstvene monografije i preko sto znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu (popis svih radova na sučelju Hrvatske znanstvene bibliografije ‒ CROSBI, profil: 30749). O temi egzila, emigracije i nostalgije u književnosti, izlagala je i u Washingtonu te Chicagu, a u Sidneyu je objavila opsežnu znanstvenu studiju. Višestruko je nagrađivana za svoj znanstveni i stručni rad, primjerice, Posebno priznanje Grada Opatije za doprinos u očuvanju i njegovanju tradicijske baštine (2010.) te Nagrada Grada Opatije za područje kulture (2016.) Dobila je i državnu nagradu „Ivan Filipović“ u području znanstvenog i stručnog rada.
Uz svoj znanstveni rad, piše i poeziju i prozu te je članica Društva hrvatskih književnika. Objavila je dvije samostalne pjesničke zbirke, a višestruko je nagrađivana i za svoj književnoumjetnički rad.
Oboje autora zajednički je sudjelovalo na nizu znanstvenih i stručnih skupova o iseljeništvu i migracijama. Među njima i na skupovima koje je organizirao IMIN.