Skupovi


 

Institut za migracije i narodnosti ne shvaća skupove kao mjesta gdje se samo prezentiraju prikupljena znanja, već prije svega mjesta gdje se generiraju nova. Više skupova u organizaciji Instituta rezultiralo je daljnjim istraživanjima i novim publikacijama koje nisu bile prigodničarske, već su rezultat suradnje stručnjaka i znanstvenika prije, tijekom i nakon skupa.

 

Budućnost umirovljeničkih migracija u Europi

Dubrovnik, 15.05.2003

 

Institut za migracije i narodnosti je pod vodstvom znanstvenog suradnika dr. sc. Saše Božića, a u suradnji s voditeljem Međunarodne znanstvene mreže o starijim migrantima u Europi Europske zaklade za znanost (ESF), profesorom Tonyjem Warnesom sa Sveučilišta u Sheffieldu, organizirao međunarodni znanstveni skup u Dubrovniku (15.–18. svibnja 2003.) o budućnosti migracija starijih osoba u Europi.
 
Dosadašnja isključiva koncentracija europskih istraživača na radne migracije sve više gubi svoju znanstvenu i praktičnu legitimnost. Naime, među suvremenim europskim migrantima broj starijih i umirovljenih osoba dramatično raste. Već gotovo milijun umirovljenika, uglavnom iz sjevernoeuropskih zemalja, nastanjuje se ili provodi velik dio godine u europskim mediteranskim zemljama. Njima se pridružuje velik broj umirovljenih povratnika koji su desetljećima radili u zapadnoeuropskim i sjevernoeuropskim zemljama. Sve je više i starijih osoba iz južne Europe koji se priključuju svojim potomcima u sjevernoj i zapadnoj Europi koji su kao radni migranti emigrirali u proteklim desetljećima. Socijalne, ekonomske i političke posljedice tih migracija dobivaju sve veću važnost s intenzivnijom socijalnom, ekonomskom i političkom integracijom Europske unije. Dosadašnje socijalne politike Europske unije usmjerene prema starijoj populaciji testiraju upravo stariji migranti koji borave u drugim europskim zemljama i koriste institucije sustava socijalne zaštite, zdravstva i sl. Stariji migranti iz sjevernoeuropskih i zapadnoeuropskih zemalja znatno utječu na lokalni razvoj specifičnih turističkih, mediteranskih odredišta te dodatnom izgradnjom stavljaju na kušnju urbanističke planere i ekološke politike. Riječ je o iznimno mobilnoj populaciji koja ciklički, pendularno ili sezonski migrira među različitim zemljama Europske unije te većinom različite dijelove godine provodi u različitim socijalnim okolinama. Na taj način ta populacija postaje sve zanimljivijom istraživačima transnacionalnih oblika mobilnosti.
 
Hrvatska postaje također sve zanimljivijom starijim migrantima iz zapadnoeuropskih, a posebno iz srednjoeuropskih zemalja zbog očuvane prirode u priobalju i geografske blizine. Premda ne provode velik broj mjeseci u svojim novim kućama na Jadranu, poput starijih Europljana u Španjolskoj i Italiji, stariji migranti iz srednje Europe (većinom Nijemci, Austrijanci i Slovenci) sve češće kupuju nekretnine u Hrvatskoj i odlučuju se za višemjesečni boravak. Hrvatska je istraživačima umirovljeničkih migracija zanimljiva i zato što kao slučaj objedinjuje nekoliko migracijskih tokova starijih migranata – starije migrante iz srednje Europe koji borave na Jadranu, starije hrvatske radne migrante povratnike iz tradicionalnih imigracijskih zemalja poput Njemačke, Austrije ili Švicarske i starije hrvatske migrante koji se priključuju radnim hrvatskim migrantima u sklopu migracijskih politika spajanja obitelji u spomenutim zemljama.
 
Na skupu su sudjelovali vodeći domaći, kao i stručnjaci i znanstvenici u području umirovljeničkih migracija iz Španjolske, Italije, Velike Britanije, Njemačke, Švedske i Švicarske. Jedan od važnijih zaključaka skupa upućuje Hrvatsku na promišljanje politike prema starijim migrantima, a posebno i prema umirovljenicima iz Europske unije na Jadranu. Kako bi se izbjegle ekološke i urbanističke pogreške iz drugih dijelova Mediterana, Hrvatska bi prema preporukama znanstvenika i stručnjaka s dugogodišnjim istraživačkim iskustvom u tom području trebala primijeniti toskanski model koji oplemenjuje i revitalizira stare gradske jezgre i napuštena, arhitektonski vrijedna, mjesta; to donosi značajan priljev novčanih sredstava za izgradnju infrastrukture, a istodobno ne izaziva lokalne socijalne napetosti te ne opterećuje okoliš.